Hipervizori su neophodni u svijetu tehnologije. Hipervizor je program koji se može instalirati na računalo za pokretanje različitih operativnih sustava kao što su Linux, Windows, macOS i Solaris sustavi u sigurnom okruženju. Često se koriste za smanjenje operativnih troškova, testiranje sustava, razvoj aplikacija i pokretanje raznih poslužitelja.
Postoje dvije vrste hipervizora: goli ili hipervizor tipa 1 i hostirani hipervizor ili hipervizor tipa 2, a obje vrste imaju posebne namjene.
Što je hipervizor tipa 1?
Prije nego što usporedimo obje vrste hipervizora, pobrinimo se da razumijete što svaka vrsta znači, što radi i kako radi. Počnimo s hipervizorom tipa 1:
Tip 1 ili bare-metal hipervizor je virtualizacijski softver koji se koristi za stvaranje virtualnih strojeva na vrhu računalnog hardvera. Izravna instalacija hardvera omogućuje hipervizorima tipa 1 da budu brzi, učinkoviti i imaju bolju sigurnost u usporedbi s hipervizorima tipa 2.
Hipervizori tipa 1 obično se instaliraju na poslužiteljski hardver budući da mogu iskoristiti prednosti velikog računa se jezgra procesora koje tipični poslužitelji imaju. Hipervizori tipa 1 također omogućuju povezivanje s drugim hipervizorima tipa 1, što je korisno za balansiranje opterećenja i visoku dostupnost za rad na poslužitelju.
Popularne vrste hipervizora tipa 1 uključuju VMware ESXi, Microsoft Hyper-V i Citrix XenServer.
Što je hipervizor tipa 2?
Tip 2 ili hostirani hipervizor je virtualizacijski softver instaliran na vrhu glavnog operativnog sustava koji podržava virtualizaciju. Budući da rade na vrhu operativnog sustava, hipervizori tipa 2 nisu tako brzi, učinkoviti ili sigurni kao hipervizori tipa 1. Oni su, međutim, dovoljni za razne aplikacije hipervizora tipa 2, poput korištenja virtualni stroj za testiranje novog operativnog sustava.
Neki popularni hipervizori tipa 2 koji se danas koriste uključuju VirtualBox, VMware Workstation i VMware Fusion. Ti se hipervizori obično instaliraju na stolna računala budući da već imaju postojeću operaciju na kojoj hipervizor tipa 2 može raditi. Posjedovanje hipervizora tipa 2 na PC-u također olakšava ljudima korištenje virtualnih strojeva na svojim računalima bez dodatnog hardvera.
Hipervizor tipa 1 vs. Hipervizori tipa 2: u čemu je razlika?
Najveća razlika između oba hipervizora je u tome što se hipervizori tipa 1 instaliraju izravno na hardver računala, dok se hipervizori tipa 2 instaliraju na glavnom operativnom sustavu. Ova razlika diktira kako će svaka vrsta hipervizora raditi i za koje specifične namjene su prikladniji.
Kategorija |
Tip 1 |
Tip 2 |
Lokacija instalirana |
Izravno instaliran na hardver računala |
Instalira se na glavnom OS-u |
Vrsta virtualizacije |
Virtualizacija hardvera |
Virtualizacija OS-a |
Operacija |
Gost OS i aplikacija na hipervizoru |
Kao aplikacija na OS-u |
Izvođenje |
Učinkovitije iskorištava prednosti procesora s velikim brojem jezgri, što ga čini idealnim za velike operacije s velikim brojem skala |
Prikladno za testiranje, razvoj i petljanje |
Sigurnost |
Izravna instalacija hardvera znači da je svaki VM vrlo siguran od svih ranjivosti OS-a domaćina |
Omogućuje gostujući OS u sandboxu što ga čini dovoljno sigurnim |
Postaviti |
Jednostavno, ali potrebno je malo tehničkog znanja |
Brzo i jednostavno |
Odgovarajući hardver |
Hipervizori tipa 1 dobivaju svoje performanse zahvaljujući velikom broju procesorskih jezgri; hardver ocijenjen kao poslužitelj je idealan |
Hipervizori tipa 2 koriste se za manje operacije i praktičnost; bolje odgovara PC hardveru |
Upotreba prave vrste hipervizora je važna
Iako obje vrste hipervizora imaju iste zadatke stvaranja virtualnih strojeva, njihove razlike ih čine prikladnijima za različite hardvere i aplikacije.
Korištenje hipervizora tipa 1 na stolnom računalu nije idealno jer vas njegovo instaliranje sprječava u korištenju host OS za vaše dnevne osobne zadatke (iako Microsoftov Hyper-V donekle zaobilazi ove pitanja). Nasuprot tome, korištenje hipervizora tipa 2 na namjenskom poslužitelju značajno smanjuje performanse, smanjuje sigurnost i sprječava vas da se povežete s drugim hipervizorima tipa 1, koji su često kritični za funkcije poslužitelja kao što je učitavanje balansiranje.
Hipervizori tipa 1 prikladniji su za namjenske poslužitelje budući da mogu iskoristiti sve funkcije hipervizora tipa 1 do svog najvećeg potencijala. S druge strane, hipervizori tipa 2 stvarno su namijenjeni za korištenje na osobnim računalima, budući da su odgovarajući za različita testiranja i razvoj aplikacija uz održavanje glavnog OS-a za vašu opću namjenu aplikacije.
