macOS i Linux izvrsni su operativni sustavi. Oba su inspirirana Unixom te su stabilna i robusna.
Koliko god ova dva operativna sustava imala zajedničko, oni su jedinstveni na svoj način. Pogledajmo neke ključne razlike između macOS-a i Linuxa.
Kratka povijest macOS-a i Linuxa
Glavni dijelovi macOS-a i Linuxa su kernel, temeljni uslužni programi, GUI ili desktop okruženje i aplikacije.
macOS se temelji na BSD Unix jezgri poznatoj kao Darwin koja je otvorenog koda. Ostali dijelovi macOS-a (na primjer, GUI i osnovne aplikacije) su zatvorenog izvora i vlasnički. Apple gradi i održava te softverske sustave i oni dolaze kao dio vašeg Mac uređaja.
Apple je usvojio Unix u macOS početkom 2000-ih. Prije toga, macOS se temeljio na operativnom sustavu koji nije Unix.
S druge strane, Linux je započeo kao osobni projekt i kao klon operativnog sustava Unix u ranim 90-ima Linusa Torvaldsa. Strogo govoreći, Linux je samo kernel. Sam operativni sustav sastoji se od osnovnih dijelova kao što su GNU pomoćni programi i desktop okruženja kao što su GNOME, KDE itd.
1. Open-Source vs. Vlasnički softver
I Linux i macOS u velikoj mjeri koriste softver otvorenog koda, ali dok su distribucije Linuxa potpuno otvorenog koda, dijelovi macOS-a su zatvorenog koda i vlasnički.
Od jezgre otvorenog koda do osnovnih GNU uslužnih programa i GUI okruženja, Linux je oličenje besplatnog softvera otvorenog koda. Slobodni ste modificirati i prepakirati cijeli OS prema svojim željama. Možete ga čak i komercijalizirati i zaraditi na njemu, kao što je slučaj s Red Hat Enterprise Linuxom.
U većini slučajeva uvjeti licenciranja za Linux zahtijevaju da se izmjene koje napravite također javno objave zajednici.
Kod macOS-a, uglavnom je kernel otvorenog koda. Ostali dijelovi poput radne površine i aplikacija nisu otvorenog koda. Naravno, ostale komponente iz Applea kao što je programski jezik Swift su otvorenog koda.
Za razliku od Linuxa, koji možete koristiti na bilo kojem hardveru po vašem izboru, macOS je namijenjen za korištenje na Mac uređajima. Kada kupite računalo od Applea, plaćate i softver i hardver.
2. Upravljanje softverom
Linux je odavno prihvatio koncept središnjih repozitorija softvera, odakle korisnici mogu jednostavno preuzeti i instalirati aplikacije pomoću naredbenog retka ili putem grafičkih alata.
Većina distribucija Linuxa dolazi s upraviteljima paketa kao što je APT na distribucijama temeljenim na Debianu, DNF ili Yum na Fedora i Red Hat Enterprise Linuxu te Pacman na Distribucije temeljene na Archu. Pomoću upravitelja paketa možete s lakoćom instalirati, ukloniti, ažurirati i upravljati softverskim aplikacijama na svom računalu.
Tradicionalna metoda instaliranja aplikacija na macOS je putem mape aplikacija. Aplikaciju koju želite instalirati preuzimate s interneta i zatim je povlačite u mapu aplikacija, a macOS će se pobrinuti za ostalo.
Druga, novija opcija je korištenje Mac App Storea za instaliranje softverskih aplikacija.
Također možete koristiti Homebrew, upravitelj paketa koji radi na macOS-u na sličan način kao Linux upravitelji paketa kao što je APT. Homebrew radi i na Linuxu.
3. Istaknutost naredbenog retka
Prava snaga Linuxa je u terminalu ili naredbenom retku. macOS ima dostupan sličan emulator terminala, ali većina pozornosti ide na otmjenu Mac radnu površinu.
Terminal vam omogućuje interakciju s vašim računalom i softverskim resursima na učinkovit i jednostavan način. Osim toga, omogućuje vam automatizaciju i jednostavno planiranje zadataka. Softverski inženjeri, napredni korisnici i administratori sustava koji koriste Linux uvelike uključuju terminal u svoj tijek rada.
Većina Linux distribucija koristi Bash (GNU Bourne Again Shell) kao zadanu ljusku za terminal. Apple je 2019. godine zamijenio Bash shell u korist Zsh (Z shell). Z školjka je vrlo prilagodljiva i dijeli mnogo sličnosti s Bashom, ksh i tcsh.
Budući da Linux i macOS uglavnom koriste slične ljuske, temeljne naredbe koje pokrećete na računalu s Linuxom također će raditi na vašem Macu i obrnuto.
4. Desktop okruženja
U ranim danima Linuxa, operativni sustavi temeljeni na kernelu nisu se isporučivali s GUI-jem, a većina Linux poslužitelja još uvijek nema. Morali ste komunicirati s operativnim sustavom putem terminala. S vremenom su razvijena desktop okruženja koja pomažu korisnicima u interakciji s operativnim sustavom u a intuitivniji i prijateljskiji način kako bi OS mogao poslužiti i naprednim i netehničkim korisnicima.
Kao i kod svega Linuxa, postoje više desktop okruženja koje možete izabrati, a sve vam nude jedinstven način interakcije sa sustavom. Neka istaknuta desktop okruženja uključuju GNOME, XFCE, KDE, Deepin itd. Možete slobodno instalirati nekoliko desktop okruženja na Linuxu, međutim, možete koristiti samo jedno po jedno.
GUI na macOS-u je standardan i isti za sve korisnike. Osim mijenjanja pozadina, tema i sličnih podešavanja, nemate mogućnost instaliranja drugog upravitelja radne površine koji mijenja izgled i dojam vašeg macOS-a.
5. Koncept višestrukih distribucija
Na Linuxu, distribucija ili distribucija je posebna vrsta Linuxa koja dolazi s određenim skupom aplikacija, okruženjem radne površine i uslužnim programima sustava. Različite distribucije obično ciljaju na određeni skup korisnika kao što su etički hakeri, umjetnici, programeri, programeri softvera itd.
Postoje doslovno tisuće distribucija Linuxa koje možete birati ovisno o vašem tijeku rada. Na primjer, Kali Linux, distribucija temeljena na Debianu, uglavnom se koristi za etičko hakiranje i testiranje prodora. Dolazi s mnoštvom alata i uslužnih programa prikladnih za etičke hakere.
Arch Linux je još jedan primjer distribucije Linuxa koja je lagana i dolazi s minimalnim alatima. Naširoko ga koriste Linux entuzijasti i geekovi koji vole prilagoditi svoje operativne sustave od nule.
S druge strane, uz macOS, svi dobivaju istu vrstu operativnog sustava bez obzira na to što im je strast ili posao. To je zato što je Apple jedina tvrtka koja razvija i kontrolira operativni sustav. Za Apple bi bilo kontraproduktivno održavati više varijanti jednog operativnog sustava.
Razlog zašto postoji toliko Linux distribucija svodi se na činjenicu da su Linux kernel i njegove osnovne komponente otvorenog koda. Ovo korisnicima omogućuje jednostavno stvaranje novih verzija Linuxa koje ciljaju na određenu publiku.
Linux vs. macOS: Bitka najboljih
I Linux i macOS su izvrsni i dijele nešto Unix naslijeđa. Na primjer, oba dolaze sa sličnom ljuskom naredbenog retka i imaju identičnu strukturu datoteka. Sve ostale razlike proizlaze iz činjenice da je Linux kernel otvorenog koda i svatko ga može modificirati.
Niste sigurni koju distribuciju Linuxa koristiti? Sa stotinama distribucija Linuxa koje možete izabrati, može biti teško pronaći onu pravu. Distribucije temeljene na Debianu kao što su Ubuntu i Pop!_OS su sjajne i lako ih je započeti.