S obzirom na to da su neke američke države donijele ili razmatraju zakone koji zahtijevaju dopuštenje roditelja da se djeca pridruže društvenim mrežama, mi gledamo širu sliku.
Neke američke države imaju zakone ili razmatraju zakone koji sprječavaju određene maloljetnike da koriste društvene medije bez pristanka svojih roditelja. Arkansas, Utah, pa čak i savezna vlada SAD-a donijeli su ili implementirali ovakve zakone, ali oni su popraćeni kontroverzama.
Imaju li ti zakoni negativan ili pozitivan učinak? Jesu li uopće učinkoviti?
Prva američka savezna država koja je donijela zakon o pristanku roditelja za društvene medije bila je Utah u ožujku 2023. godine. Zakon također sprječava maloljetnike da budu na društvenim mrežama u određenim kasnim noćnim satima i zahtijeva provjeru dobi, prema NPR.
Arkansas je donio zakon koji od društvenih medija zahtijeva prikupljanje osobnih dokumenata s fotografijom novih korisnika kako bi se utvrdila njihova dob. Osobe mlađe od 18 godina u državi će trebati pristanak svojih roditelja za kreiranje računa na stranicama društvenih medija, prema Vice.
Ohio, Texas, Louisiana i New Jersey razmatraju slične zakone. A moglo bi ih biti više na federalnoj razini.
Koje su prednosti ovih zakona?
Sigurnost je najveća briga koja pokreće zakone o roditeljskom pristanku društvenih medija – ideja je da roditelji mogu zaštititi svoju djecu tako da nadziru njihovu upotrebu društvenih medija. Uključivanje roditelja u korištenje društvenih medija može pomoći djeci u donošenju sigurnih odluka kada je u pitanju interakcija s drugima na internetu.
Mnogo je opasnih aktera na društvenim mrežama koji bi mogli pokušati iskoristiti dijete ili ga dovesti u opasnost. Uključena odrasla osoba može podučiti dijete sigurnosti na internetu i spriječiti štetu. Mnogi ljudi vjeruju da ova dobrobit prevencije nadmašuje negativne strane zakona o pristanku roditelja na društvenim mrežama.
Zaštita privatnosti djece još je jedna prednost ovih zakona. Mnoga djeca ne razumiju odredbe i uvjete vezane uz podatke korisnika na platformama društvenih medija. Dodavanje pristanka roditelja na ove platforme znači da roditelj može donijeti informiranu odluku.
Na primjer, TikTok može biti opasan za osobnu privatnost. Roditelji mogu pomoći u donošenju informirane odluke o tome žele li da se podaci njihove djece dijele s aplikacijom.
Prvi nedostatak ovih zakona je što nije jasno kako će se oni provoditi. Platforme poput Instagram je od korisnika tražio da dodaju svoj rođendan kako bi potvrdili svoju dob, ali maloljetna djeca ipak pronalaze način za pravljenje računa. Zahtjev za osobnim dokumentom s fotografijom jedno je rješenje za to, ali kako onda platforma potvrđuje da je osoba koja daje pristanak zapravo djetetov zakonski skrbnik?
Prema NPR, ti zakoni mogu čak oduzeti privatnost djetetu. Iako bi privatnost djetetovih podataka mogla biti zaštićena, mnoga djeca, posebno tinejdžeri, trebaju određeni stupanj privatnosti na internetu od svojih roditelja. Neki čak tvrde da ti zakoni krše prava maloljetnika na slobodu govora iz Prvog amandmana.
The Američko psihološko udruženje (APA) primjećuje da društveni mediji mogu biti korisni za sposobnost djece da stvaraju prijateljstva, posebno za one u marginaliziranim skupinama koje nemaju zajednicu u kojoj žive. Zakoni o pristanku roditelja na društvenim mrežama mogli bi ugušiti ovaj razvoj.
Trebat će mnogo godina da se sazna jesu li ovakvi zakoni o pristanku roditelja na društvenim mrežama uistinu učinkoviti i kakav će učinak imati na djecu na koju će ti zakoni utjecati kada postanu odrasli.
Budući da zakoni nemaju jasne metode provedbe, njihova je učinkovitost ograničena. Djeca mogu koristiti račun svojih roditelja ili druge odrasle osobe bez pristanka tako što će im uzeti telefon ili znati njihovu lozinku. Mnogi roditelji mogu samo dati pristanak, a da ne znaju za što upisuju svoje dijete, čime se poništava poanta pristanka roditelja.
A s dugom poviješću djece koja lažu na društvenim mrežama, vjerojatno će to i nastaviti činiti. Ima ih mnogo razlozi zašto ljudi lažu o svojim godinama na internetu.
U konačnici, ti bi zakoni mogli imati mnogo koristi za sigurnost djece, ali ugrožavaju slobodu izražavanja i ne provode se dobro. Zakoni poput ovih s namjerom zaštite djece na internetu morat će razmotriti i ispraviti ove negativne strane prije nego što se doista mogu smatrati učinkovitima i korisnima. Kako stoje, zakoni ne čine dovoljno kako bi uravnotežili autonomiju maloljetnika i njihovu sigurnost.
Zakonodavci bi svakako trebali učiniti nešto kako bi djeca bila sigurna na društvenim mrežama. Čini se da ti zakoni jednostavno nisu pravi odgovor na problem koji pokušavaju riješiti.
Društveni mediji već su dugo zemlja bezakonja za maloljetnike, posebno tinejdžere. S pametnim telefonom mogli su pristupiti gotovo čemu god su htjeli.
Zakoni o pristanku roditelja na društvenim mrežama mogli bi biti kraj ovoga, na bolje ili na gore, sve dok mogu biti učinkoviti u zaštiti djece i njihove prisutnosti na internetu.
