Lako je NFT industriju zamisliti kao neobično i kontroverzno proširenje umjetničke industrije. Umjetnici mogu zaraditi milijune dolara prodajom NFT-a, no mogu li se NFT-ovi koristiti za nešto nedostižnije? Točnije, možete li koristiti NFT za skrivanje podataka ili je to jednostavno nemoguće?
Koji se podaci pohranjuju u NFT-ovima?
NFT-ovi nisu samo digitalne fotografije ili videozapisi. Umjesto toga, to su tokeni koji dokazuju vlasništvo nad digitalnim umjetničkim djelom. Dakle, određeni NFT neće sadržavati sliku ili videodatoteku umjetničkog djela koje se kupuje. Umjesto toga, NFT-ovi su sličniji tipičnim kriptovalutama (iako nisu zamjenjive).
Unutar određenog NFT-a, pronaći ćete metapodatke, koji u biti daje informacije o drugim podacima. Primjeri NFT metapodataka uključuju NFT-ov naziv, opis i povijest transakcija. NFT metapodaci će vjerojatno često upućivati na lokaciju predmetne slike, videa ili drugih vrijednih stavki. Na primjer, određeni NFT može sadržavati URL ili hash IFPS koji vodi do lokacije umjetničkog djela.
Ali možete li pohraniti druge vrste podataka u NFT? Je li uopće moguće tajno sakriti podatke u ovoj digitalnoj imovini?
Možete li sakriti podatke u NFT-u?
Da odgovorim na ovo pitanje, morat ćemo istražiti steganografiju. Ovo je proces skrivanja jedne datoteke unutar druge. Steganografija postoji tisućama godina, mnogo prije nego što je NFT industrija ikada postojala.
Rani primjeri steganografije datiraju iz antičke Grčke, ali digitalno doba je ovoj tehnici dalo novi medij kroz koji može raditi. Čak i kibernetički kriminalci mogu koristiti steganografiju za skrivanje zlonamjernih datoteka.
Budući da se digitalne slike sastoje od tisuća sićušnih piksela, od kojih svaki sadrži oko osam bitova (ili jedan bajt), mogu biti vrlo korisne u skrivanju dodatnih podataka. Dakle, digitalna umjetnička djela mogu se koristiti za skrivanje podataka. U tom smislu, različite steganografske tehnike mogu se koristiti za tajno pohranjivanje podataka unutar određene slikovne datoteke.
Najčešća metoda steganografije poznata je kao steganografija najmanjeg bita (LSB). Kao što naziv sugerira, ova tehnika uključuje skrivanje podataka u najmanje važnim bitovima unutar slikovne datoteke. Ali nemojte sad ulaziti duboko u različite vrste steganografije, jer imamo još jedno važno pitanje na koje moramo odgovoriti: gdje su NFT-ovi tu?
Ne zaboravi to NFT-ovi su tokeni, ne slike. Lako je poistovjetiti same tokene s digitalnim umjetničkim djelima na koja se odnose, ali to su dvije vrlo različite stvari. Stoga ne možete primijeniti steganografiju na doslovni NFT. Međutim, podaci mogu biti donekle skriveni unutar određenih vrsta NFT-a.
Ovo je mjesto gdje Secret NFT-ovi stupaju na scenu.
Što su tajni NFT-ovi?
Tajne NFT-ove razvila je tvrtka poznata kao Secret. Tajni NFT-ovi mogu se razviti na Secret mreži, za razliku od mnogih NFT-ova koji jesu izgrađen na Ethereum blockchainu.
Korisnik može podesiti razine privatnosti ovih NFT-ova, a unutar njih se mogu pohranjivati i javni i privatni metapodaci. Dakle, kada se stvara tajni NFT, programer ima opciju dodavanja privatnih metapodataka ako želi.
Ovi privatni metapodaci nisu bitni, ali mogu ponuditi pogodnosti vlasniku NFT-a. Na primjer, razvojni programer može sakriti promotivnu vezu, videodatoteku ili dodatne slike kako bi eventualni vlasnik uživao. Dakle, u konkretnom slučaju Secret NFT-ova, podaci mogu biti skriveni.
Ali Secret NFT-ovi nisu korisni samo za digitalnu umjetnost. Ova vrsta NFT-a također se može koristiti u igrama, paywallovima, pa čak i u prodaji ulaznica za događaje. Iako je ovo prilično nova tehnologija, čini se da obećava budućnost.
NFT-ovi mogu sakriti podatke u određenim scenarijima
Sa sigurnošću se može reći da ne mogu svi NFT-ovi sakriti podatke. Dok se NFT umjetnička djela svakako mogu koristiti za skrivanje datoteka putem steganografije, sami NFT-ovi moraju biti dizajnirani na poseban način kako bi omogućili pohranu privatnih metapodataka. Ali to je moguće i moglo bi se u nadolazećim godinama sve više vidjeti u tehnološkoj industriji.