Da, i to mi je jedna od najvećih smetnji. Pogotovo kada slika u slideshowu jedva odgovara tekstualnom opisu. Ne može biti mnogo očitije od toga u svojim pokušajima da povećate broj pregleda oglasa.
daj da ti to potražim:
Definicija cenzure na engleskom:
imenica
1 Suzbijanje ili zabrana bilo kojeg dijela knjiga, filmova, vijesti itd. koji se smatraju opscenim, politički neprihvatljivim ili prijetnjom sigurnosti:
propis nameće cenzuru svim medijima
[KAO MODIFITOR]: imamo stroge zakone o cenzuri
Nije to bio internet... bio je to mobitel. Tekstualne poruke su nekada bile ograničene na 60 znakova ili manje, a kada ste morali plaćati po tekstu, trebali biste pokušati sve staviti u što manje poruka. Tako je nastao novi dijalekt. Bez velikih slova, bez interpunkcije i kratice su se naširoko koristile jer... jeste li ikada pokušali napisati poruku pomoću numeričke tipkovnice?
Zatim su ti isti korisnici mobitela počeli koristiti isti sleng u programima za razmjenu poruka jer su bili upoznati s tim, i bilo je lakše razgovarati/odgovarati puno brže.
Ali sada s neograničenim slanjem poruka i iPhone aplikacijom iMessage, zajedno s proširenim internetskim mogućnostima, pravilna gramatika/formatiranje postaje sve više korištena. Stvar je, međutim, u tome da je internetski govor još uvijek divergentan. Internetski dijalekt sada je manje usredotočen na sažimanje korištenih riječi, a više na to kako prenijeti emocije.
U normalnom razgovoru govor tijela i ton glasa jednako su važni kao i ono što se govori. Problem je u tome što su ove riječi upravo to: riječi. U njima nema emocija. Mogao bih ih vrištiti, lice mi se zeznulo od bijesa, a nikad ne biste znali. Naravno, način na koji su stvari sročene može ukazivati na ton, ali ne postoji siguran način da to saznate. Osim toga, postoji osjećaj formalnog vs. ležerno kada koristite "ti si" ili "u r"... Nažalost, mnogi ljudi (ne samo milenijalci) ne znaju u potpunosti kada koristiti formalne, a ne povremene u pravim situacijama. Ali ako pogledate mnoge online zajednice, često ćete ih vidjeti kako koriste različite oblike na različite načine, kako bi pokazali kako govornik gleda na svoju publiku ili partnera u razgovoru.
S poštovanjem, slažem se. Koristio sam računala još prije Interneta, kada su ljudi vodili vlastite BBS-ove (Bulletin Board Services) koji su bili poput mini-online usluga. Sjećam se da su se LOL i ROFL često koristili čak i tada. Slažem se da je tome svakako pridonio mobitel, ali sve je počelo s internetom.
Neki ljudi misle da je to počelo na Internetu (još u BBS-u), ali bili bi u krivu misleći da se to uhvatilo zbog smiješno malog uzorka štrebera.
Trošak slanja poruka nekome može imati puno veze s tim, ali IMO je najveći doprinos dao to što su mnogi, mnogi godine za tekst "u r" morali ste pritisnuti "88, 777", ali da biste upisali "vi ste" morali ste pritisnuti "999, 666, 88, 2, 777, 33"... Jer, čak i kad su pametni telefoni postali popularni, mnogi ljudi godinama nisu imali QWERTY tipkovnicu na svojim telefonima.
LOL i tako dalje su kratice, pa nije baš gramatička greška, poput "u r". Zamislite kad biste morali reći Federalni istražni ured svaki put kad morate spomenuti, pa, FBI.
